Gospodin Co'ek

Gospodin Co'ek

Ovaj blog je prijateljski raspolozen za sve dobre ljude! Bujrum, slobodno!

17.02.2010.

Protestvujem protiv protesta...

...ali ne sto se organizuju, vec sto se organizuju na pogresnom mjestu.

Npr. protesti koji se trenutno desavaju ispred Zgrade Vlade Kantona Sarajevo desavaju se ispred glavnog ulaza. Protestuju zbg neispunjavanja obecanja koji je premijer KS dao da ce svi studenti imati besplatnu kartu pocev od 2010. godine. Ali ono sto oni ne znaju jeste da je ured Premijera na drugoj strani zgrade.

Nek se malo organizator protesta bolje informise!

17.02.2010.

I bubreg bijeli za Schengen

Ovaj zanimljiv naslov sam nasao na jednom od foruma na kojem sam prisutan, gdje svojim britkim i dosjetljivim, kao i dovitljivim komentarima uveseljavam na tisuce i hiljade citalaca, sto nasih sto onijeh preko granica lijepe drzave nase.

Schengen je danas jedna aktuelna tema u mojoj dragoj Be i Ha. Kad ce nam uvesti Schengen, kad ce nam ukinuti Schengen, kad ce nas shengenirat, da nam više mogu ukinuti vize za Schengen...Mediji nas svakodnevno izvjestavaju da se radi samo o danima kada ce EU odluciti da se sastane kako bi razmislili da organizuju operativni sastanak i dovedu komisiju koja ce izvijestiti EU i pripremiti izvjestaj koji ce podnijeti Evropskoj Komisiji da posalje "naprednu komisiju" ciji ce izvjestaj vise objasniti da li da se posalje nova komisija u BiH, ciji ce opet naredni izvjestaj biti od krucijalne vaznosti da se organizuje ona bitna komisija koja ce odluciti o stanju BiH i njenom ulasku u pred-pred stanje Schengena. Ili ukratko, da nam skine i taj mrak i uvede nas u nove promjene. Ali BiH mora sama pozeljeti da se promijeni. Dzaba silna komisija. Ok, nije to dzaba, dobiju oni silne pare za ta sastancenja.

Sta je to Schengen?
Schengen ili puni naziv Schengenski sporazum, je dokument koji su potpisale drzave EU, omogucivsi svojim državljanima da se slobodno kreću po drugim članicama (bez pasoša ili lične karte). Po drugim članicama u smislu da ih zgaze, bez da se legitimišu ;) Ovaj sporazum je potpisalo 30 zemalja (svi članovi EU, kao i Island, Norveška i Švicarska).

Gdje smo mi u svemu tome?
Eh, Bosna i Hercegovina je državica na jugoistoku Evrope, na Balkanskom poluostvru, nekad pripadnica Jugoslavije čiji pasos je imao tu moć da nigdje i nikad se ne zatrazi viza niti bilo koje ogranicenje prilikom putovanja. Eh iz tog sistema dosli smo u sistem, gdje ne samo da nam treba ta potvrda zvana viza, vec je do iste tesko i doci. Redovi i kolone pred sarenim ambasadama radi obicnog NE...ambasade gdje se domaci BH zaposlenici ponasaju vise kao da su drzavljani drzava koje predstavljaju, nego oni pravi.

U zadnje vrijeme smo inspirisani raznoraznim govornicima koji vele: "da BiH mora ici dalje" (ma nemoj), "da BiH mora teziti ka EU" (e reci mi bas)", da BiH mora...k'o da ja to ne znam...Ali uvijek mi je fenomen bio da svaka osoba sa kojom pricam je za promjene, za bolji zivot, ekonomiju, svi o postenju, svi o pravdi, svi bi oni to drugacije, i stvarno ideje su odlicne. Ali kad slusam politicare, pitam se gdje su te ideje, gdje su te zelje za boljim zivotom?

Stvarno, mi napredujemo svake prestupne godine (taman kad su izbori). Vrijeme za BiH i vrijeme u EU bi se trebalo drugacije racunati. 1 godina u EU = 4 godine u BiH.

Helem, ja sam optimista. Ja ocekujem da cemo u junu 2010-te godine biti "nagradjeni" ulaskom u Schengen prostore bez viznog rezima. Znate ono, nagrada za najbolji perfomans i napredak ide u Baznia (a Hercegovinu ko j...)... I onda aplauz, ona muzika sa violonama, nase predsjednistvo plus entitetski predstavnici plus kantonalni iz Federacije plus ... izlaze na binu da se zahvale. Susjedi ce cestitati kako pozdravljaju napredak BiH. I eto izbora, i opet obecanja, i sve ce se ciniti super krasno, i opet ce zatisje...sve ce stati....ali cemo imati Schengen. Moci cemo putovati. Svijet nam vise nece biti Ferhadija (Sarajevo), ili Fejiceva (Mostar). A mozda da usvojimo malo tu kulturu zivota, ekologiju, sport...pa da nam sljedeci protesti budu zbog globalnog zagrijavanja, a ne zbog koncerta Lepe Brene.

Zivio nam bezvizni rezim!!! Zivio!!!

P.S.
Da, vratio sam se u blogovanje...

27.05.2009.

O Engleska, rode moj...

"Vodio sam dosadan zivot, ali cu memoare zaciniti sa silnim zanimljivostima"... tako nekako je isla recenica koju sam negdje bio procitao. No u mom slucaju, drago mi je da se umjesto s parama i novim autom, mog pohvaliti silnim putovanjima, upoznavanjem drugih ljudi, obicaja, i istovremeno uzivati u tome, zeleci da dan traje duze od 24 sata.

Nisam odavno pisao, ali toliko je tih desavanja da covjek nekako hoce da iskoristi svaku sekundu da nije vezan u kuci...no danas me engleska kisa natjerala da sjednem konacno za blog i napisem koji redak, eto tek toliko da se ne pocne pricati o meni kao o onom sto ne zavrsava zapoceto. No, kad bolje razmislim, blog se ne moze zavrsiti. Heh, bilo bi super da kad aBd budem u 40-toj i pisem kako sam s eposvadjao sa zenom, a onom nasem najstarijem nesto matematika ne ide, pa ovim putem trazim instruktura, heheheh.

Uglavnom, kad smo kod ucenja, ponosno obavjestavam da sam uspio "na vrijeme" predati sve eseje iz raznih predmeta, od kojih je pola onih koje bas i nisam veliki ljubitelj. Naglasavam "vrijeme" jer su Britanci opsjednuti rokovima. Radi ti sta god hoces, hodaj, setaj, uzivaj, pij, spavaj...ali da je esej predat tog i tog datuma do 2h sata poslijepodne. imas pravo da "zakasnis" 24h (kao eto dali mogucnost 24-satno pravilo, koje ne znaci ista drugo nego samo produzili za dan. Medjutim nakon toga, vodis borbu sa silnim formularima koje moras ispuniti te izvjestaje napisati zasto si zakasnio sa predajom rada. Vjerujte mi, nisam dozivio to (jer sam ja jedan uzoran BH/evropski student) ali sama ta procedura te natjera da bas budes dobar i vrijedan i na vrijeme sve predas. Nema rodbinskih veza, kumova, rodica, prijateljica, rokovi s emoraju postovati. Jesi li Britanac, Francuz, Spanac ili mi iz BiH koji nemamo nista, rat, ekonomska kriza, nista...svi su isti pred Pravilnikom fakulteta. Kad ce to kod nas zazivjeti? Hm....

Dakle eseji predati, ostala je jos disertacija. No, ima se vremena, ustedilo se nesto para, hajmo mi malo putovat. Te sam shodno mom skromnom budzetu ali i povoljnim vremenskim uvjetima uspio ugrabiti par dana i jeftinih letova i smjestaja za razne destinacije. Plaze, gradici, zamkovi i parkovi i jos mnogo toga. Da skratim, bio sam u par gradica Engleske i Walesa koji su na Atlantiku, uzivao u velikim pjescanim plazama i ispijao pica sa rajom Francuzima, Spancima i Bosancima. Super stvar u Velikoj Britaniji je to sto kartu za put i smjesta mozes rijesiti preko neta. Potrebna ti je samo kartica i naravno internet konekcija (i kompjuter, of course). Nadjes, surfas, trazis. Tonu jeftinih letova, jeftinih hostela, pregledas sta drugi kazu o tome i klikas. Milina. Cak i kartu mozes isprintati na obicnom A4 papiru. Ali mi smo otisli korak dalje. Mi ne printamo. Mi trazimo da nam karta dodje kao SMS poruka. tzv. m-ticket nudi mogucnost da kad bukiras kartu preko neta (i platis naravno) dobijes SMS sa destinacijom, vremenom i podacima o sifri autobusa i jos nekakvim siframa koje su poznate bus operaterima. Jer naravno, moze se uvijek napraviti SMS da bude slican onom (sto ti je rec Bosnjo, odmah razmisljam o svercanju, heehhe). I fino kad udjes, pokazes mobitel, ciko fino pregleda i kaze: OK, please go in!

Kad smo kod "please, go in", nevjerovatno je koliko su Englezi ljubazni. Koliko gledaju da postuju svaki rok, koliko paze da nesto ne pogrijese, ako se pogrijesi, onda su "teriblly sorry". Nekad ide na zivce, ali kad poredim sa nasim mrgudima sa kojima se susrecem u dogledno vrijeme, taj britanski bonton mi se jako svidja. Ako ista, radis svoj posao kako treba.

Sta jos da kazem? Ne znam, past ce nesto na pamet pa cu ja to da pretvorim u brojke i slova.

I opet ponavljam, ne pljujem po BiH. Ali, isto tako uvidjam da nikad necemo moci zivjeti kao oni. Ne mislim u ekonomskom smislu. Vec u smislu kulture zivota. Mi se jadamo kako su revizori u tramvajima i autobusima grozni, 'nakvi, 'vakvi (sto i jesu pojedicni). Ali cinjenica je da ljudi rade svoj posao. U Engleskoj moras pokazati ili kupiti kartu. I tu nema: student, pnezioner, samo jedna stanica, ma daj, ja sam kcerka tog i tog... jednostavno se naviklo da se ta karta MORA kupiti. I ne samo to, vec se odmah napravi red. Nema guzve, nema: ja bio u ratu, itd...

Desilo mi se neki dan da sam stao ispred vrata busa i pitao vozaca za informaciju, a iza mene jedna zena govori kao: izvinite gospodine, ali postoji red, mi cekamo da udjemo, ne mozete tako. I naravno neko bi joj odvratio: Ne seri zeno, samo pitam... No ja se fino povukoh i ispricah.

Sta? Jesam li je mozda trebao osamarit? Gledam vijesti iz BiH i ne mogu vjerovati sta se desava. Engleske su bolje :D
22.03.2009.

Malo da roncam...

Dani prolaze, nekada ko godine, sada ko minute. Imam osjecaj samo da se budim i pripremam za spavanje opet. Sto kaze moja kolegica: „Da mi je zaustaviti vrijeme, jedno 15 dana, da dani ne prolaze.“

Trenutno sam u vodama eseja. Semestar se blizi kraju, a opaki i okrutni profesori nam zadase teme za eseje i sa svim nalozima zahtijevaju da budu gotovi do odredjenog datuma. Dali nam jos rok, cuj to molim te.

Dijeli me i kojih 10-tak dana do dolaska u BiH...za Uskrnje praznike. Lijepe 3 sedmice. Vec sam dogovorio rostiljanja, izlete, posjete, ruckove i vecere, picha, vec imam prijetnje o jednostranom ukidanju prijateljstva ako im se ne javim. Popularniji sam od celebritija :D

Medjutim, dosta ljudi iz BiH (pogotovo onih koji su imali priliku kao i ja, da nakratko okuse Evropu) govore mi da se ne vracam. Ako sam imalo pametan i sposoban, da odma trazim posao ovdje, da se zenim (ako vec nisam), ali da se ne vracam u BiH. Situacija, kazu, ne moze biti gora, zemlja postoji, k'o da ne postoji, zivotima nam upravljaju nepismeni ljudi, kultura i edukacija na nuli.

U jednu ruku ih razumijem, jer stvarno, treba otici vani da se vidi kako se zivi. Kako ljudi vode jednostavan zivot. Kako su ljudi ne optereceni problemima religije i politike. Volo bih kad bi svi iz BiH mogli otici na dva dana i zivjeti u evropskim drzavama. Pa se vratiti i opametiti vise. Ne slusati politicare i lazi i obecanja.

Pratim vijesti svaki dan iz BiH. Sad se i oni poceli zaliti kako je situacija grozna, kako vise ne moze ovako. Zanimljivo. Prije izbora obecavali brda i doline, i sad ev „nemoguca situacija“. Smijesno.

Medjutim, nekad stvarno pomislim: jesmo li mi ovo zasluzili? Ne mislim u smislu pravdi Boga, vec jednostavno pitanje: jesmo li zasluzili bolji zivot? Znam odakle dolazim, znam za nepostojanje opste kulture, za velicanje tzv. celebritija i politicara, za stavljanje prsta u uho na moguce probleme, jesmo li zasluzili da nam bude bolje? Jel smijemo kritikovati dijasporu koja pati „tamo negdje“?

Sta je to sa narodom Balkana koji se opterecuje sukobima, religijama, ko je s kim, Srbin, Musliman, Hrvat, entitet, Dodik, peti, deseti...

Joj ljudi, tako sam se odmorio od vijesti i medija iz BiH. Naravno, citam ja ove portale, eto da ostanem informisan. Ali koje olaksanje, kad ne vidjas one face koje pricaju o demokratiji i prinicipima, kako ovaj napusta dogovore, kako je ekonomska situacija 'nakva, 'vakva. Zanimiljivo je da se s tim stvari „igraju“ ljudi koji imaju obezbjedjene finasije za sve rezije, krov nad glavom, a da ne govorim luksuze kao auto, kuce, pa cak i njive...

Ovdje u Englskoj trenutno je „hot  stuff“ Red Nose Day, odnosno pomoc za zemlje Afrike, sprijecavanje sirenja AIDS-a, finasijska kriza... A Velika Britanija puna raznih rasa i vjera, Muslimana, Indijaca, Pakistanaca, Italijana, Spanaca, Britanaca, Iraca, Arapa, ma koliko hoces, samo reci. I svi se okrenuli jednom: ekonomskoj egzistenciji: kako obezbjediti sebi i svojoj familiji bolji zivot.

Ali neka, kod nas je bitnije sta Dodik i Tihic i Covic kazu, da se narod pobuni, da se grade objekti koji ce samo poticati mrznju i netrepeljivost. Ah, dobro, ne moze covjek biti imun na to, sto jest, jest.

Ali sta da se uradi, da se malo popravi situacija u BiH? Da se ljudi okrenu bitnijim stvarima?

Malo sma crn danas, ali eto, dosla mi zuta minuta u ovoj savrsenoj Engleskoj. U Engleskoj gdje se cijeni ljudski zivot. Sav trud koji ulozis u edukaciju.

A da ne govorim da je zadnjih dana bilo (i danas je) prekrasno vrijeme, suncano, toplo, raja se suncaju, uzivaju u toploti. Eto, malo lijepih vijesti :D

01.03.2009.

Hercegovac u Amsterdamu

In the city of Amsterdam
you can find a lot of fun
The Dam square and Laitce plain
this is something I can't explain
There's a croud crazy in love
in the distance I hear the drum
calling me to come to Amsterdam

Iako nisam ljubitelj Riblje Corbe, cinjenica je da svi znaju za ove stihove, pa rekoh da sa njima zapocnem ovodnevni post. Da, mnogi su od vas znali (posto tjeram i molim prijatelje da mi citaju blog) da sam zadnjih 5 dana proveo u Amsterdamu, Holandiji, Nizozemska.

Ne znam da li da pocnem sa svojim odusevljenjem samim gradom ili istorijskim bivstvovanjem/nastanka tog grada?!?! Mah, kombinovacu nesto.

Stipendiju koju smo dobili kolege i ja bila je izvrsna prilika da iskoristimo za putovanje po Evropi. Zahvaljujuci besplatnoj studentskoj Schengen vizi, kao i bezbroj transport kompanija koji nude razlicite nacine putovanja po veoma povoljnim cijenama, mi smo se odlucili da iskoristimo ovo vrijeme koje se sigurno nece ponoviti do penzije i da malo prosetamo Evropom, dovoljno onoliko koliko nam pare dozvoljavaju, opet ne toliko skromno. Prva stanica pala je svakako na Amsterdam.

Zna li iko od vas ista o Amsterdamu? Ja bas i nisam puno. Kljucne rijeci koje sam znao: glavni grad Nizozemske - vodi borbu sa morem - kanali umjesto ulica - Red Light District - i naravno legalizirana marihuana.

No, da malo propametujem: Amsterdam ima oko 800.000 ljudi (samo grad), a ime dolazi od dvije rijeci Amstel i Dam. Amstel je inace rijeka koja dolazi s juga Holandije i ulazi u Amsterdam cineci mrezu niza i niza kanala koji se spajaju sa morem, a dam kao "brana" sto ujedno oznacava i vjecnu borbu grada sa vodom. Naime, Amsterdam lezi cak na 2 metra iznadmorske visine. Koja sa globalnim zagrijavanjem prijeti da se smanji.

No kad jednom zadjete u taj grad, upravo ta nelogicnost da umjesto ulica imate kanale, da pored prozora stoji zavezan camac je ono sto taj grad cini velicantvenim.

Iskoristili smo mogucnosti britanske kompanije Easyjet koja po odlicnim cijenama vozi po cijeloj Evropi i bukirali jos prije mjesec dana let za Amsterdam, kao i hostel u samom centru grada. Hostel je imao dvije zvjezdice, 4-krevetna soba, mala, ima tv i kupatilo. Neko ce reci jako mala, (sto i jeste bila), medjutim za nas sasvim dovoljna.

Vec od prvog izlaska iz "podruma" zeljeznicke stanice okruzuju vas prekrasne gradjevine hotela, stambenih zgrada i jos nekih "bitnih" vladinih zgrada. Naravno, mostova na sve strane, tramvaji, auta i...BICIKLISTI.... Covjece, koliko je samo biciklista. No i razumljivo, jer imaju svoje staze, oznacene, jednostavno grad je stvorio potrebu da se koristi biciklo. I stvarno primjeti se, da je auta manje, nema izdusnih gasova, a ljudi su u formi, ne znam da sam vidio 3 ljudi da su bili debeli, a da nisu stranci/turisti. Ovaj grad je definitivno raj za moje prijatelje i mene koji svako proljece i ljeto provedemo na biciklima po i okolo Sarajeva.

Nakon sto smo se smjestili, napravili smo plan kako mislimo provesti tih 5 dana u Amsterdamu. I moram priznati da smo bili jako uspjesni u pregovaranju i da smo zadovoljili svacije potrebe (koje su u vecini slucajeva bile zajednicke).

O cemu da pisem? Pa da krenem redom:

Amsterdamski aerodrom Schipol je udaljen od grada nekih 20-tak minuta vozom. To je najveci aerodrom u Nizozemskoj, 5-ti u Evropi, a 12-ti u svijetu. Ono sto je svakako zanimljivo je sto imate razne nacine prevoza od aerodroma do grada: taxi, bus, voz (voz je i najcesci, a najeftiniji, ujedno najbrzi i najkomotniji). Vozovi su moderni, neki vagoni cak i na dva sprata (ne znam jel se trebam ovoliko iznenaditi, s obzirom da je to "old school in da Europe", ali se barem mogu nadati da cemo ih naslijediti od Holandeza kao i tramvaje ;). I bas nekako kontam, kako nas Sarajevski aerodrom nema neki prevoz za turiste do grada i nazad, dok je ime aerodroma najvazniji problem. Ili grijesim?

Red Light District - najpoznatiji dio centralnog dijela Amsterdama, poznat po najstarijem zanatu na svijetu. Kanal, dvije ulice sa strane, zgrade sa izlozima i ljupke dame, raznih godina stoje, masu, smiju se, pozivaju, pokazuju cifre (raspitali smo se kod "najboljih od najboljih" - od 30 do 50 eura za 20 minuta "uzivanja"). Nakon sto je i to legalizovano, nekako ne mozes shvatiti da te djevojke same dodju i kazu: "Zelim da radim "iza stakla". No, mozemo li im suditi mi koji smo imali koliku toliku srecu i priliku da se skolujemo i krenemo drugim putem? A one ne? Respect. I naravno, ta ulica (ulice) su najprometnije, pune ljudi, starih, mladih, vecinom turista. Pokusavaju ih uslikati, no ne uspijevaju, jer koliko god da ponosno stoje i mame vas svojim razgolicenim tijelima, toliko one bjeze od foto objektiva. Naravno, cijela ulica je puna sex shopova sa raznim sexualnim pomagalima, dvd-ovima kao i privatnim kabinama za ...opustanje ;) Skoro svako malo imate momke koji stole i dozivaju vas sa: Biznis, biznis...naravno, tu ne misle o ispitivanju radi turisticke ponude, vec radi opet ilegalnih stvari kao sto su ecstasy, heroin, crack itd...

Voznja camcem po kanalima - jedna od najboljih stvari, sjednes u brodic, i vozas se cas uskim, cak sirokim kanalima, napravis krug u trajanju od sat i 15 minuta i vidis dosta istorijskih i turistickih spomenika, iako je za mene cijeli grad jedan veliki izlozbeni spomenik sa silnim mostovima, kanalima i izvanrednim zgradama, sa odlicno uklopljenim bojama i zelenilom okolo.

Muzeji - za razliku od Velike Britanije koja podupire "kulturno osvještenje" tako sto je ukinula placanje ulaza u muzeje, Amsterdam ipak nije krenuo istim koracima, iako cijene koje su ponudjene nisu toliko visoke (variraju obicno oko 8 - 15 eura). Raznih je studentskih popusta, kao i kupovina raznih kartica koji nude ulaske u odredjene muzeje itd. A sto se samih muzeja tice, svakako je zanimljiv bio Tropski muzej, zatim Muzej dijamanata, Kuca Anne Frank, koja me je ipak malo razocarala, jer je prazna, tj. nema nikakvog namjestaja, pa se ne moze ni doziviti mozda na pravi nacin, ali je svakako "odlicno" (ma koliko morbidno ovo zvucalo) uklopljeno sa tehnologijom da se vidi nacin zivota koji je Anna imala u toku Drugog Svjetskog rata, skrivanje kao i odvodjenje u Aušvic, kao i razni dokumenti, slike, svjedoci, kao i njen otac, jedini prezivjeli koji je i nasao i objavio sam dnevnik. Svakako preporucujem odlazak u Kucu Anne Frank. Tu je i Van Gogh-ov muzej, koji nikako nismo stigli obici, ali svakako cemo nadoknaditi posjetom njegovim izlozbama u Londonu. Tu su razni muzeji: Zooloski, Akvarij, Sex Muzeji, Muzej hashisha i marihuane... biraj, plati i uzivaj.

Hrana - ja kao gurmanin, nisam imao nekog velikog izbora tradicionalne "nizozemsko-holandske kuhinje". Sve vrvi fast food-ovima tursko - arapsko - kinesko - grckog porijekla, tako da sam se zadovoljio silnim kebabima, pizzama i pomfritom. Naravno, moj prvi obrok kad sam dosao ovamo kuci bila je supica i povrce :D

Biciklisti - vec sam spomenuo da je Amsterdam preplavljen biciklima. Naravno da jeste, kad imaju odlicne prostore za voznju, sa znakovima, semaforima i prvenstvom prolaza cak. No cinenica je da je u Amsterdamu, pogotovo u centru "obeshrabljena" voznja automobilom. Naplata parkinga je preskupa (cak 48 eura za 24h), a i mnoge ulice su ili zatvorene za auta ili jednosmjerne.

Ulice - centralni dio je ostavljen kao u to staro doba, kocke umjesto asfalta, pa kad neke kocije prodju, zamislis stvarno tu neku proslost, gdje je sve bilo tako u magli, prljavo, mokro, zene na vratima, barovi i pubovi, restorani i hosteli....Odlican osjecaj.


Eto rekoh dosta stvari, neke cu zadrzati, pa nije sve za pricu ;)

Za ostalo sto treba da se kaze, neka kazu slike:


















10.02.2009.

Ah meraka, majko mila....

Dragi moji blogoljupci, milo mi je da vas vidim u ovolikom broju i iz toliko lijepih gradova svijeta. Uz danasnju tehnologiju i software-re koji su nam ponudjeni, svakome se moze uci u trag, ne samo iz kojeg grada vas gledaju, vec kroz ciju su preporuku dosli do mog bloga (ovom prilikom zelim da se zahvalim komNsinici Samiji na xafsingu, kao i onom sa treceg sprata, koji me ima "linkiranog" na svojoj "zanimljivoj" stranici).

Ja sam dobro i zdravo, sto zelim i vama. Sa zdravljem mashala, nikad bolji. Doduse pazim se i ja: potkosulja je tu, kapa i rukavice, sal, jedan dzemper, drugi dzemper, dux i kaput. Dole dvoje carapa, duge gace, farmerke i one kao strample preko pantala. Plus skafander. Ma pazim se. Hehehe, ali mi nikako nece biti jasno kako ova mala Amy izlazi po ovom kijametu u japankama i bermudama, a gore se navukla sa debelom vjetrovkom, a noge promzle, a bijele kao snijeg. Snjeguljica moja. A svi znaju da se razne bolesti i bolescurine povlace s nogu. c c c c c, mojaaaa Aaaamy....

Dok ovo pisem iz tople sobice, da vas obavijestim da snijeg pada u Velikoj im Britaniji. Veje li veje, djeca se grudvaju dole, i eno vidim mala Amy skakuce, i gurnuse je u snijeg, a ona zalost u japankama, nema bolje. Ma smilovao bi se i pomislio: mozda je cura siromasna i nema da obuce, ali me razuvjerio auto koji je dobila od svojih roditelja jer je bila tuzna. Njen cuko je bio bolestan :((((

Nisam politicki obojen, niti nacionalno opterecen, ali nisam ni slijep na desavanja u Bosni i Hercegovini. No necu da pisem o mojoj zemlji, vec o zemljama sirom svijeta.
Ne znam kako vi, lijepi moj narode, ali ja sam uvije mislio da smo mi u dubokim gov**ma (pardon my french). Stalno neka politicka previranja, nacionalne prozivke, dok ekonomska i socijalna "stabilizacija" nam dolazi iz drugih zemalja, rugajuci se. Medjutim, jedna od ljepota studiranja vani je sto upoznate puno ljudi iz medjunarodnih voda i saznate neke stvari o njihovim zemljama, ljepotama, ali i problemima. I dok ja kroz fejsbuk i druge medije, predstavljam ono najljepse od Bosne i Hercegovine, a divim se ljepotama Spanije, Engleske, Francuske, Grcke, ... vidim ja da i oni imaju problema kao i mi. Mozda su bogatiji, ali imaju problema. Imaju i oni svoju Bosnu, a i Hercegovinu, svoju Republiku Srpsku, i svoju Federaciju. Znate sta mislim.  Naravno, opet se ogradjujem od politike i ja mislim, ovo, ono...vec samo kazem, da ono cime nas mediji bombarduju, ne treba shvacati kao samo mi patimo.Ii drugi imaju problema, nikom nije savrseno.

Stoga, disite punim plucima, i ponosno zivite zivot (ok ne znam sto ovako zakljucih, ali se nekako osjecao trenutak da vam to pozelim).

Hajd zdravo ;)

03.02.2009.

Let it snow, let it snow, let it snow

Ne javljah se dugo. Ah, sta cete, obaveze, putovanja, zena, djeca...treba to pohvatati....kazu mi tako raja, a ja se nasmijem i kontam nemam ja ti obaveza ;)

Opet sam u Engleskoj, good old England, may the God save the Queen. Posto nisam odavno pisao, ovo moje "opet sam u Engleskoj" se odnosilo na to da sam nekad krajem decembra bio u domovini, rodnom kraju, rodnoj grudi. U BiH. Fin mjesec dana odmora, lutanja, odmaranja, pisanja eseja, druzenja sa rajom, stecuci nove prijatelje i gubeci stare jer nisam bio u stanju da se vidim sa nekim :( nemam pravdanja.

Opet u Engleskoj, i ev ljudi poludili zbog 10 cm snijega i proglasavaju elementarne nepogode. Govorili su da ce odgoditi predavanja danas, ljudi se brinu kako ce preci od faxa do grada sa autom...a ja kontam, ih mi smo se vec ispraksali. Kod nas su prve zrtve znaci da bi se "moglo" proglasiti elementarna nepogoda. Nisam sad da pljujem po BiH, daleko od toga, al eto covjek ne moze, a da ne poredi neke stvari izmedju ove dvije zemlje, organizaciju i neorganizovanost. Al eto, necu da pisem o tome.

Gledacu da budem redovniji u pisanju. Toliko o mojoj organizaciji.

Dakle, novi semestar, nova nafaka ;) ovdje sam dva mjeseca i kusur, a onda opet u BiH za praznike (Uskrs, pa dobili voljno 3-4 sedmice). U ova dva semestra dobismo nove predmete, nove profesore, nove eseje, nove glavobolje :) No dobismo i priliku da odemo malo po Evropi, tako da cemo aBd nekad krajem februara (nek je samo zdravlja) malo skuknuti i do Amsterdama na 3-4 dana. Et da ne kazemo da nismo bili.
Nasli povoljne karte, nasli povoljne hostele...ko kaze da je internet samo za pornnjavu? ;)

Toliko za sad. Pisemo se ;)

15.12.2008.

Opet ja

Pitaju me moji vjerni citaoci za razlog sto ne pisem. Nedostatak inspiracije? Ma kakvi. Inspiracije imam, ali je usmjerena na pisanje eseja, kao finalnih ispita za orvi semestar. Iako je rok za predaju radova sredina januara, BH ekipa se trudi da zavrsi vecinu ovdje, kako bi kuci imala sto manje posla, uzivala u slobodnom vremenu, kao i izbjegla visoke troskove slanja fedexom u Englesku.

Inace pripreme za ispite intezivno traju, Nemamo klasicnog ispitivanja, bubanja i citanja knige, podvlacenja markerom i ponavljanja ispred ogledala. Ali zato imam 15 knjiga koje moram iscitati, referencirati, zatim online clanke na netu naci, iscitati referncirati, zatim napisati esej o tome zasto je jedan tvrdio da je to nesto tako blo bolje od teorije ovog drugog, koji se vec ne slaze sa clankom koji dolazi iz .... i onda taj esej urediti po pravilima harvarda ili Oxforda, zavisno od toga sta profesor trazi. zatim napraviti prezentaciju u power pointu i sve to fino prezentirati pred profesorima, i biti spreman za pitanja. Kad nesto skontam, nisu ni losi oni testovi ....

Ali nije sve u ucenju. Opet sam isao u London, i opet sam uzivao u tom prekrasnom gradu. Ovaj put dvostruki dozivljaj, jer sam ga vidjeo po noci, osvjetljenog i ukrsenog pred Bozic. Slike imate, ja necu nista vise posminjati. To se stvarno treba doziviti. Isli smo posjetiti Foreign Comowelth Office, koji nazalost nismo smjeli slikati, i susreli smo se sa osobljem koji vodi poslove za BiH. Ostao sam iznenadjen koliko znaju o BiH, cak vise nego ja (ok, to im je posao). Ipak da bi neko nas mogao raditi tu, mora biti Britanski drzavljanin minimalno 10 godina plus druge kvalifikacije.
Uglavnom prekrasan izlet kojeg cu opet ponoviti u drugom semestru. Zasto tek tad? zato sto za koji dan putujem doma!!


Slikano sa Trafalgar Trga u pravcu Big Bena


Carnaby ulica


Picadilly Circus





Na Trafalgar trgu hor pjeva bozicne pjesme



Oxford ulica


29.11.2008.

Sjecanja!

Bezze nesta surfah po netu (jok, eto po valovima), pa naidjoh na simpatican tekst, te vam ga donosim neke zanimljive dijelove.

Mala raja koja su po nasem zakonu 2008. godine postala punoljetna (napunili 18 godina, rodjeni 1990), iste su godine i sa tim stekli mnoga prava: da voze, da glasaju, da odu od kuce (hahahahaah), da piju.... Medjutim, oni se ceskaju i postavljaju pitanja:

1. Zar postoji više od jedne Njemacke?

2. AIDS je oduvijek postojao!

3. Izraz "zvucis kao pokvarena ploca" nisu nikad culi. Naime, oni nisu imali gramofon.

4. Nikad nisu igrali PACMAN-a!

5. Zar su televizori bili crno-bijeli?

6. Ne mogu da zamisle televizor bez daljinskog upravljaca!

7. Titanic je pronadjen...a ko ga je izgubio (ok, nisam ni ja puno nesto znao prije filma). Kojeg filma? :)

8. Tito je nekakav tip iz istorije (a mama i tata su mi rekli da ga volimo).

9. Dan Republike - sta mu to dodje?

10. Stafeta mladosti - nikad culi! Dan mladosti? Titov rodjendan?

11. Ne znaju ko su Bolek i Lolek! A Tom i Jerry?

12. Ne seri, zar je Olipijada stvarno odrzana u Sarajevu??? (zahvaljujuci gradskom poglavarstvu i stariji ce zaboraviti ukoliko se ne ugledaju na ostale olimpijske gradove i stave neke znakove i oglasne table).

13. Zar su Iran i Irak ratovali? (Bolje i to nego: Zar to nije jedno te isto? ;))

14. Michael Jackon je uvijek bio bijelac!

22.11.2008.

Cardiff & "Big Pit"

I ev, dodjoh, vidjeh, vratih se :)

Bio sam u Cardifu, glavni grad Walesa. Prije nego pocnem pricati o danasnjoj avanturi, da vas malo upoznam sa geografijom i istorijom tog dijela Velike Britanije.

Prije svega ne smijete reci da je Wales dio Engleske, isto ko sto ljuti Hercegovac ne da da se za taj dio moje zemlje zove Juzna Bosna. Nek to bude jasno :)
No ipak se mi bolje slazemo. Uglavnom, Wales je dio Ujedinjenog Kraljevstva. Ima 3 miliona stanovnika, i podjednako se govore Engleski i Welški jezik, gdje pritom Welški nije ni priblizan Engleskom. U juznom dijelu slabo ko i zna welški. Odnosno, zna, ali vecinom se koristi Engleski jezik.

Glavni grad je Cardiff.


Zastava Walesa



Na jug izlazi na Bristolski kanal, na zapad na Atlanski okean, i koliko sam mogao primjetiti googlajuci po netu (ali i po prici onih koji su bili tamo) Wales ima prekrasne plaze. Definitvno destinacija koja se mora posjetiti HA otopli :)



Mi smo nasu avanturu zapoceli u 8h, gdje je bus ove organizacije koja je organizovala cijeli put, dosla po nas studente koji zivimo u studentskim domovima. Putovali smo oko sat vremena. Prva stanica bio je dvorac u Cardifu. Prekrasni mali dvorac, sa ogromnim zidovima i uredjenom bastom, sa prekrasnim prostorijama, koje aparati nisu mogli zabiljeziti. Zanimljivo je da je dvorac bio u vlasnistvu markiza i njegove familije koji su cesto putovali, pogotovo Mediteranom, te je dosta soba uredjenom po nacinu i dojmovima koje su donijeli iz Turske, Spanije, Maroka, itd.






Nakon obilaska dvorca, mi smo krenuli u obilazak grada i potragom za kofeinom. Nakon pruzenog zadovoljstva, krenuli smo ulicama tog malog, ali prelijepog grada. Skontali smo da smo iz grada u grada kako smo ih obilazili uvijek ovaj zadnji stavljali na prvo mjesto kao najljepseg grada u Engleskoj...uh, pardon...u Velikoj Britaniji.







Nakon kafesanja i setnje, dosao je red da posjetimo "Big Pit", rudnik uglja koji je bio jedan od glavnih snadbjevaca i ucinio podrucje Walesa veoma bogatim. Big pit, ili kako ime kaze Velika rupa (jama) se odnosi na najdublji rudnik uglja u tom podrucju. Iako se danas ne koristi u svrhe iskopavanja, nekima je palo na um da ga pretvore u muzej, sa organizovanim turama spustanja na dno na oko 100 metara ispod zemlje. Imali smo odlicnog vodica (rudar) koji nam je objasnjavao kako se to u starim davnim vremenima kopalo. Morali smo ostaviti mobitele, satove, kako ne bi doslo do bilo kakvog trenja sa zrakom u rudniku i dovelo do eksplozije.

Rudar je pokusavao da nam na sto razumnijem Engleskom (inace je Welšanin) objasni nacin na koji su rudnici radili, kako su ostajali po 12h dole, zatim nacin na koji su kopali, dovodili konje koju su takodjer ucestvovali u iskopavanju, nacinu komuniciranja medju rudarima, o raznim ekplozijama koje su se desavale. Ono sto me je najvise iznenadilo su mala djeca, u dobi od 7-10 godina, koji su takodjer bila u rudnicima - bili su tu da otvaraju i zatvaraju vrata. Naime, da bi se sacuvao kiseonik koji se nalazio u koliko-tolikoj mjeri dole, kao i da se sprijeci mjesanje gasova, djecica su bila dole i otvara i zatvarala vrata kada bi rudari prolazili. Jer je rudnik, odnosno ti tuneli bili sastavljeni od raznih komora. I tako oni ostajali oko 7-12 sati. Pored sebe su imali samo svijecu, koja bi nakon odredjenog vremena pregorila. I onda bi ostali u mraku. Vodic nas je zamolio da izgasimo svijetla na svojim kacigama i da se umirimo kako bi nam docarao taj mrak i tisinu. Vjerujte mi, nikad glasniju tisinu nisam cuo, i nikad jasnije nisam vidio mrak. Jeza.







Nakon rudnika otisli smo u muzej tog rudnika, jos se malo vise upoznali sa novim nacinom iskopavanja - masinama.

Mrkli mrak je vani, autobusi cekaju, a i meni se prispalo. Odlican je dan bio, grad je jako lijep, i definitvno se treba vratiti u njega.

Stariji postovi

Gospodin Co\'ek
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28