Kisa pada, trava se zeleni....
Kisa, oblaci, vjetar puse, grane se njisu, listovi su crvene i zute boje, vecinom na zemlji, nego po granama...to vam je opis vremena koje trenutno vlada u Bristolu. Pa kad se onda cujem sa svojim Balkancima, pa mi kazu da trenutno kafenisu u Fejicevoj, ili da su negdje na planini i suncaju se, postajem opasno ljubomoran, a kao pravi predstavnik Bika u horoskopu, ljubomora mi nije strana ;)
Engleska nema brda ni planina, barem ovaj juzni dio, sto mi cini teze da se orijentisem. Jedino ujutro kad se ustanem, i ako se potrefi sunce, znam gdje je istok. Kasnije se vec gubim :) A da ne govorim kad odem u grad. orijentir su mi fontane male. Mozda bi trebao traziti kompas kao poklon :)
Dani polako prolaze, polovina prvog semestra je davno iza mene, sad svoj boravak ne brojim u mjesecima vec u danima. Imam kalendar ispred sebe, sa ispunjenim desavanjima, ispitima, kafama, druzenjima, izletima. I sve ih je vise. A cim ih je vise, vrijeme brze prolazi.
Pozelio sam se BiH. Familije, raje, kafenisanja, posla, kolega, planiranja izleta, ... Nisam mislio da ce me ovoliko nostalgija pucati. Naravno, nisam sad utucen. Daleko od toga. Nekako sam sebe vidio kao osobu koja ce da putuje svijetom, zivjeti u svakoj zemlji po nekoliko godina, uzivati. Medjutim, vec nakon prve sedmice osjetio sam potrebu da pricam sa nekim svojim, da ih vidim, da se druzimo. U sustini, odlicno je putovati svijetom, i uvijek sam za to...ali na tom putu imati nekog pored sebe, da budete zajendo, da zajedno dijelite ugodne pa i neugodne trenutke, mislim da je to najbolji dio putovanja.
I takodjer, sve pjesme govore o povratku u rodni kraj. Stvarno, i da je to obicna kuca sa dvoristem, opet ga ne bi mijenjao ni za silne ponude iz drugih zemalja. Nesta covjeka vuce nazad. Sigurno cu kad dodjem, i nakon 500-tog ponavljanja price kako mi je u Engleskoj, pozeliti da idem, ali cinjenica je da ako si najveci dio zivota proveo u jednom mjestu, pogotovo mladje godine, tu ce ti ustvari i biti dom. I mozda jesmo naopaki, ali svejedno, tu se najbolje snalazim.
Dzaba i Engleska, i zlatnici i Amerika, kad prodjem Fejicevom, ili kad odem na Bascarsiju na cevape ili pitu, ili samo da prohodam, ... to se ne moze porediti sa ovim ljepotama koje Engleska nudi.
OK, malo sentimentalan u ovom postu, al eto malo da se ispraznim. Naredni ce biti veseo. Naredni ce biti o Cardifu, glavnom gradu Walesa u koji idemo akoBogda narednu subotu. Jedva cekam.
