beats by dre cheap

O Engleska, rode moj...

"Vodio sam dosadan zivot, ali cu memoare zaciniti sa silnim zanimljivostima"... tako nekako je isla recenica koju sam negdje bio procitao. No u mom slucaju, drago mi je da se umjesto s parama i novim autom, mog pohvaliti silnim putovanjima, upoznavanjem drugih ljudi, obicaja, i istovremeno uzivati u tome, zeleci da dan traje duze od 24 sata.

Nisam odavno pisao, ali toliko je tih desavanja da covjek nekako hoce da iskoristi svaku sekundu da nije vezan u kuci...no danas me engleska kisa natjerala da sjednem konacno za blog i napisem koji redak, eto tek toliko da se ne pocne pricati o meni kao o onom sto ne zavrsava zapoceto. No, kad bolje razmislim, blog se ne moze zavrsiti. Heh, bilo bi super da kad aBd budem u 40-toj i pisem kako sam s eposvadjao sa zenom, a onom nasem najstarijem nesto matematika ne ide, pa ovim putem trazim instruktura, heheheh.

Uglavnom, kad smo kod ucenja, ponosno obavjestavam da sam uspio "na vrijeme" predati sve eseje iz raznih predmeta, od kojih je pola onih koje bas i nisam veliki ljubitelj. Naglasavam "vrijeme" jer su Britanci opsjednuti rokovima. Radi ti sta god hoces, hodaj, setaj, uzivaj, pij, spavaj...ali da je esej predat tog i tog datuma do 2h sata poslijepodne. imas pravo da "zakasnis" 24h (kao eto dali mogucnost 24-satno pravilo, koje ne znaci ista drugo nego samo produzili za dan. Medjutim nakon toga, vodis borbu sa silnim formularima koje moras ispuniti te izvjestaje napisati zasto si zakasnio sa predajom rada. Vjerujte mi, nisam dozivio to (jer sam ja jedan uzoran BH/evropski student) ali sama ta procedura te natjera da bas budes dobar i vrijedan i na vrijeme sve predas. Nema rodbinskih veza, kumova, rodica, prijateljica, rokovi s emoraju postovati. Jesi li Britanac, Francuz, Spanac ili mi iz BiH koji nemamo nista, rat, ekonomska kriza, nista...svi su isti pred Pravilnikom fakulteta. Kad ce to kod nas zazivjeti? Hm....

Dakle eseji predati, ostala je jos disertacija. No, ima se vremena, ustedilo se nesto para, hajmo mi malo putovat. Te sam shodno mom skromnom budzetu ali i povoljnim vremenskim uvjetima uspio ugrabiti par dana i jeftinih letova i smjestaja za razne destinacije. Plaze, gradici, zamkovi i parkovi i jos mnogo toga. Da skratim, bio sam u par gradica Engleske i Walesa koji su na Atlantiku, uzivao u velikim pjescanim plazama i ispijao pica sa rajom Francuzima, Spancima i Bosancima. Super stvar u Velikoj Britaniji je to sto kartu za put i smjesta mozes rijesiti preko neta. Potrebna ti je samo kartica i naravno internet konekcija (i kompjuter, of course). Nadjes, surfas, trazis. Tonu jeftinih letova, jeftinih hostela, pregledas sta drugi kazu o tome i klikas. Milina. Cak i kartu mozes isprintati na obicnom A4 papiru. Ali mi smo otisli korak dalje. Mi ne printamo. Mi trazimo da nam karta dodje kao SMS poruka. tzv. m-ticket nudi mogucnost da kad bukiras kartu preko neta (i platis naravno) dobijes SMS sa destinacijom, vremenom i podacima o sifri autobusa i jos nekakvim siframa koje su poznate bus operaterima. Jer naravno, moze se uvijek napraviti SMS da bude slican onom (sto ti je rec Bosnjo, odmah razmisljam o svercanju, heehhe). I fino kad udjes, pokazes mobitel, ciko fino pregleda i kaze: OK, please go in!

Kad smo kod "please, go in", nevjerovatno je koliko su Englezi ljubazni. Koliko gledaju da postuju svaki rok, koliko paze da nesto ne pogrijese, ako se pogrijesi, onda su "teriblly sorry". Nekad ide na zivce, ali kad poredim sa nasim mrgudima sa kojima se susrecem u dogledno vrijeme, taj britanski bonton mi se jako svidja. Ako ista, radis svoj posao kako treba.

Sta jos da kazem? Ne znam, past ce nesto na pamet pa cu ja to da pretvorim u brojke i slova.

I opet ponavljam, ne pljujem po BiH. Ali, isto tako uvidjam da nikad necemo moci zivjeti kao oni. Ne mislim u ekonomskom smislu. Vec u smislu kulture zivota. Mi se jadamo kako su revizori u tramvajima i autobusima grozni, 'nakvi, 'vakvi (sto i jesu pojedicni). Ali cinjenica je da ljudi rade svoj posao. U Engleskoj moras pokazati ili kupiti kartu. I tu nema: student, pnezioner, samo jedna stanica, ma daj, ja sam kcerka tog i tog... jednostavno se naviklo da se ta karta MORA kupiti. I ne samo to, vec se odmah napravi red. Nema guzve, nema: ja bio u ratu, itd...

Desilo mi se neki dan da sam stao ispred vrata busa i pitao vozaca za informaciju, a iza mene jedna zena govori kao: izvinite gospodine, ali postoji red, mi cekamo da udjemo, ne mozete tako. I naravno neko bi joj odvratio: Ne seri zeno, samo pitam... No ja se fino povukoh i ispricah.

Sta? Jesam li je mozda trebao osamarit? Gledam vijesti iz BiH i ne mogu vjerovati sta se desava. Engleske su bolje :D

Gospodin Co\'ek
http://gospodincoek.blogger.ba
27/05/2009 18:23